U pčalarskim vodama
Prve košnice, takozvane „vrškare“ imao je Nebojšin pradeda Andrija, pa deda Radoje i tako dalje, nasljeđivale su se kao dio domaćinstva. Kako su se djeca rađala, a onda i ženila, domaćinstvo se širilo, pa je bilo prirodno da i mlađi članovi domaćinstva nauče da rade oko pčela. U početku pomažući kada se vrca med, što se radilo bar dva – tri puta godišnje, a onda i sve ostalo. Tako je to kod nas.
Pčelarstvo je tradicija porodice Soldatović započeta pre nekoliko generacija kao hobi starijih članova domaćinstva koji se prenosio sa koljena na koljeno.
