Pčelari, kakvi su to ljudi

PČELARSTVO JE DELATNOST KOJA OPLEMENJUJE KAKO PČELARA, TAKO I NJEGOVU OKOLINU

Pčelari, kakvi su to ljudi

U želji da iskažu koliko su srećni što gaje pčele, od pčelara ćete čuti i sledeće kazivanje. Ako želiš da si srećan jedan dan – napij se, za mesec dana – oženi se, a ako želiš da si srećan celog života, živi u malom mestu i gaji pčele.

Zasada ne postoje pouzdani dokazi kada su se na zemlji pojavile pčele, niti kada je čovek počeo da ih gaji. Prvi pisani trag o čoveku „pčelaru“ predstavlja crtež na steni u planinama istočne Španije, za koji se procenjuje da je nastao oko 7.000 godina pre nove ere. Na njemu je prikazan primitivni čovek kako se na strmoj steni brani od roja pčela i iz pčelinjeg staništa vadi saće sa medom. U prošlosti su postojale zablude u vezi s tim ko može da bude uspešan pčelar, jer se smatralo da je to „privilegija“ seoske inteligencije (učitelja i sveštenih lica), bogatih, ili onih koji to nasleđuju od roditelja ili pak završe stručne škole iz oblasti agronomije ili veterine. Današnja shvatanja pčelarstva su znatno izmenjena. Iako je pčelarstvo veoma specifična delatnost, za razliku od mnogih drugih, njime se mogu baviti svi građani, bez obzira na uzrast, pol, obrazovanje i zanimanje, shodno njihovim sklonostima i opredeljenjima. Nije redak slučaj da se na pčelarskim skupovima istovremeno nađu ljudi sa osnovnim obrazovanjem i profesori univerziteta, koji ravnopravno raspredaju o pčelarskim zgodama i nezgodama. Korist od pčela je višestruka i nemerljiva, kako za pčelara tako i za celokupno okruženje. Iako se čini da najveće koristi od pčela ima pčelar, nauka je nepobitno dokazala da je korist od pčela kao oprašivača mnogo veća (oko 50 puta) u odnosu na korist koju ostvaruje pčelar.

Pa kakvi su to ljudi pčelari? Retko se može naći pčelar koji se za taj posao opredelio pre svega iz ekonomske koristi. Poznata je izreka među pčelarima: med je svima sladak, samo je pčelarima gorak. Gorak je med pčelarima, jer dok se dođe do „ceđenja“, treba mnogo raditi i to disciplinovano i pravovremeno. A tek kako zna, ponekad, da zaboli ubod pčela. Pa ipak, oni su veliki zaljubljenici u pčele. To proističe iz neizmernog poštovanja prema pčeli i prirodi, ali i prema povratnom uticaju koji pčele ostvaruju na čoveka.

Image0331

Pčela je  socijalni insekt
Pčela ne može da živi individualno duže od 24 sata. Samo život u kolektivu, u zajednici njoj obezbeđuje život. Radeći s pčelama i pčelar poprima te osobine. On postaje sve više ubeđen da se u životu može opstati samo u zajednici sa drugim ljudima. On postaje društveno biće u pravom smislu te reči. Družeći se sa pčelama, on odlazi u prirodu i tamo nalazi društvo drugih pčelara. Tako dolazi do novih kontakata, do novih poznanstava i prijateljstava, sa ljudima različitog stepena obrazovanja i kulture. Tamo gde su pčele, tamo su i ptice, tamo je šuma, zelenilo i sva lepota prirode. U takvom ambijentu, pčelar često provodi po ceo dan. Sa takvog pčelarenja, vraća se potpuno rekreiran: psihički, fizički i zdravstveno. Može li se to uporediti sa onim koji se vraća iz zadimljenih kafana, kafića, kladionica ili noćnih klubova.

20150509_171323
Savršeni sklad u roju

Posmatrajući pčele kao neki čarobni svet, nagoni to pčelara na dublje i dugotrajnije razmišljanje, baš o tom svetu pčela, o savršenstvu i skladu koji vlada u njihovom roju. U takvim uslovima, pčelar bar nakratko zaboravlja na svoje svakodnevne, životne probleme. To u njemu otklanja psihički zamor i potpuno ga relaksira. Nije li za to potvrda što su svi pčelari uvek spremni da nadugačko i naširoko raspredaju o svojim pčelama. Pčelar se u životu u toj meri srodio sa pčelom da je poistovećuje sa ljudskim stvorom. Nije redak slučaj da mnogi pčelari pri ulasku u pčelinjak uspostavljaju kontakt sa svojim pčelama pričom, govorom, na primer: „Dobro jutro, drage moje, kako ste?!“ i sličnim porukama, verujući da ih tako pčele čuju i prepoznaju. Za mnoge je pčelarenje pravi romantičarski zanos. Za njih je to pesma, tiho izražena samo mislima i osećajem, a bez reči. On zavoli rad i trudoljubivost. Postaje blage naravi. Trudi se da ne uvredi nikoga. Zato su, uglavnom, pčelari dobri ljudi. Pčelariti znači upoznavati prirodu, medonosno i lekovito bilje, zainteresovano i dublje shvatiti ogromne opasnosti od pesticida, herbicida (totalnih), veštačkih đubriva i drugih tzv. zaštitnih hemijskih sredstava. Takvo shvatanje donosi zdravlje. „Život nije samo da se živi“, kako je davno rekao Marcijal, rimski pesnik, o medicini i zdravlju, „već da se bude zdrav“.

%d bloggers like this: